20/05/2026
NEODRŽIVA MATEMATIKA ZA KOJU NEMA OPRAVDANJA:
Zašto je trenutni model prijevoza ekonomski i sigurnosni alarm za cilu državu ? Glavni razlog javne reakcije i opravdanog grintanja na našin cestama nije puko žicanje za veće pare. To je jasan signal da je trenutni model organizacije autotaksi prijevoza posta skroz neodrživ na razini cile države. Mediji napokon moraju prenit pravu sliku s asfalta, a ne samo vata klikove na jeftinin pričama.Kad ekonomska računica za vožnju od priko 20 kilometara predvidi cifru od jedva desetak eura – šta je problem koji se preslikava na relacije prema aerodromima u Splitu, Zagrebu, Zadru ili Dubrovniku – to više nije pitanje slobodnog tržišta. To je matematički dokaz sustavnog ubijanja i obezvrjeđivanja rada u ciloj Hrvatskoj.Teren je reka svoje, brojke su konačne, a vi slobodno nastavite teoretizirat uz kavicu.Ovi neumoljivi podaci u startu ušutkavaju svaki pokušaj relativiziranja ovakvih anomalija.Teorije iz fotelja i PR štorije brzo ishlape pred surovom logikom asfalta, di se izravno prilamaju sudbine radnika, sigurnost ljudi i profesionalna odgovornost javnosti. Problem moramo sagledat kroz tri ključna i ravnopravna stupa:
VOZAČI: Matematika koja izravno gasi legalni biznisZa relaciju koja s dolaskom po čovika i jahanjem kroz prometne čepove traje minimalno 40 minuta čistog rada, iznos od desetak eura je čisti gubitak i utapanje. Kad se od tog novca oduzme realni trošak goriva, amortizacija auta od dvadesetak tisuća eura, troškovi guma i redovnih servisa, vozaču ne ostane ni eura, nula bodova za radni sat.Iz te nepostojeće zarade on i dalje mora podmiriti fiksne provizije platformi, ka i sve zakonske obveze prema državi kroz poreze, doprinose i licence. Vozači diljem Hrvatske ne traže puste pare i nerealne profite, nego bazičnu ekonomsku održivost koja im omogućuje da ne sufinanciraju tuđe vožnje iz svoga žepa.
KORISNICI: Direktna veza između cijene rada i sigurnosti prometaEkipa s potpunim pravom očekuje brzu, tehnološki naprednu i jeftinu uslugu. Međutim, dugoročno inzistiranje na cijenama koje su ispod svake ekonomske razine ide izravno na štetu samih korisnika. Sustav koji ne cijeni rad nužno dovodi do pada kvalitete i ugrožavanja opće sigurnosti u prometu.Kad iskusni profesionalci zbog nemogućih uvjeta napuste platforme, njihova mista zauzimaju neprovjereni kadrovi u tehnički upitnim autima. Danas dostava bazične spize na kućnu adresu u bilo kojem hrvatskom gradu košta više nego šta sustavi procjenjuju vrijednost ljudskog života, truda i vozila na cesti. Sigurnost nema alternativu, a nju je nemoguće jamčiti ako je vozač prisiljen radit 14 sati dnevno samo da pokrije bazične namete.
MEDIJI I DRŽAVA: Selektivna pravednost i nedostatak regulacijeUloga državnih institucija i medija tribala bi bit stabilizacijska, no u praksi svjedočimo dvostrukim kriterijima na razini cile Hrvatske. Novinari imaju profesionalnu dužnost pokazat stvarno stanje na terenu, a ne selektivno birat teme. S jedne strane, državni aparat tolerira otvoreni cjenovni dumping stranih platformi koji uništava domaće tržište rada, dok istovremeno od lokalnih obrtnika rigorozno naplaćuje svaku pristojbu i porez do zadnjeg centa.S druge strane, javni i medijski prostor prečesto funkcionira selektivno. Kad uslijed sezonskih špica algoritmi podignu cijene u nebesa, portali se natječu u bombastičnim naslovima o "pljački turista", stvarajući negativan sentiment prema ciloj struci. No, kad te iste platforme spuste cijenu ispod svakog ljudskog i ekonomskog dostojanstva, javni prostor utihne. Profesionalno novinarstvo i odgovorna vlast zahtijevaju prepoznavanje oba ekstrema jer se jedino tako štiti javni interes i prenosi istina.Ovdje se ne radi o lokalnom sukobu ili izoliranom incidentu, nego o hitnoj potrebi za uvođenjem reda na hrvatske ceste kroz jasne zakonske okvire, izmjene regulatornih akata i uvođenje minimalne tarife po kilometru i minuti.
