Merci.ba Svjetski poznat servis za personalizovano slanje poklona na adrese širom regiona. Obradujte svoje najmilije.. Od sada ga Vi napravite po svojoj želji.

Merci.ba u vlasništvu firme DSO "ABAEA" je prvi portal za personalizaciju poklona u Bosni i Hercegovini. Registrovan u Poreznoj upravi Federacije BiH sa ID (identifikacionim brojem): 4310837610005

Sjedište DSO "ABAEA" se nalazi u Tuzli, Turalibegova bb (PC "Pasaž). Merci.ba je portal namjenjen, prije svega, da uštedi Vaše vrijeme i novac. Merci.ba je prvi bosanskohercegovački portal za online per

sonalizaciju poklona, nastao sa idejom i željom da u svakom mogućem smislu doprinese ponovnom zbližavanju ljudi. Naš slogan Od srca srcu te logo Merci (hvala) predstavljaju upravo ono što želimo da podstaknemo u svima nama, a to je malo više ljubavi i zahvalnosti jednih prema drugima. Tek jedna personalizovana čestitka, uz nekoliko lijepih riječi, može da uljepša nečiji dan, zagrije nečije srce ili nasmije nekoga do suza. Naš cilj je da našim korisnicima, uz pomoć personalizacije poklona, kupovinu učinimo brzom i jednostavnom. Naša inovativna tehnologija omogućava apsolutnu preglednost Vašeg poklona, i prije nego što ga kupite! Kada izvršite personalizaciju, stavite sliku koju želite na poklon ili pak napišete neku posebnu poruku, uz našu inovnativnu tehnologiju Vi odmah možete vidjeti kako izgleda Vaš poklon. Više ne morate trošiti svoje slobodno vrijeme hodajuči po radnjama i tražeći neki poseban poklon. Na Merci.ba naši pokloni su jedinstveni kao i osoba koja ga prima! Stoga brigu o Vašim poklonima prepustite nama, a Vi se od sada brinite samo o tome kako ćete iskoristiti višak Vašeg slobodnog vremena. Učinite svoj poklon nezaboravnim, napravite ga na Merci.ba! Jer ništa ne kaže bolje: Ti si poseban / na kao personalizirani poklon!

⬇️⬇️ LINK U KOMENTARU ⬇️⬇️Ako imate povišene masnoće u krvi: narodni recept sa suhim smokvama i jabukovim sirćetom
01/05/2026

⬇️⬇️ LINK U KOMENTARU ⬇️⬇️
Ako imate povišene masnoće u krvi: narodni recept sa suhim smokvama i jabukovim sirćetom

Moja ćerka mi je ostavila laganu, gotovo nepažljivu govornu poruku: „Mama, ne moraš da dolaziš ovog leta. Mark misli da ...
30/04/2026

Moja ćerka mi je ostavila laganu, gotovo nepažljivu govornu poruku: „Mama, ne moraš da dolaziš ovog leta. Mark misli da je bolje da kuću na jezeru zadržimo samo za našu porodicu”
Kao da zidovi obloženi kedrom, vrata boje žalfije, pristanište, ljuljaška na tremu i svaki jedini ekser nisu plaćeni mojim novcem i izgrađeni iz sna mog pokojnog muža, pa sam ćutala, potpisala dokumenta bez ijedne reči i pustila ih da odu za četvrti jul sa Markovim roditeljima, decom i svim njihovim samouverenim očekivanjima… a kada me je Natalija pozvala i vrištala da je na prilazu kuće automobil nepoznate osobe, konačno sam se javila i rekla: „Napravila sam prostor.”
Poruka je stigla u utorak uveče tačno u 18:47, dok sam stajala pored šporeta i mešala lonac piletine sa knedlama.
Sećam se tog vremena tačno, jer je zeleni sat na mikrotalasnoj sijao u prigušenom svetlu kuhinje, i jer se u trenucima kada jedna rečenica promeni život, um veže za detalje koji bi inače bili beznačajni. Šest i četrdeset sedam. Ugnječen poklopac šerpe naslonjen na sudoperu. Miris timijana i crnog bibera koji se dizao sa parom. Jedna knedla nespretno oblikovana jer sam je prebrzo spustila.
Ruke su mi bile vlažne, pa sam pritisnula dugme za zvučnik ivicom šake.
Natalijin glas se čuo vedro, kratko, već udaljen od svake topline.
„Hej, mama. Slušaj. Mark i ja smo razgovarali i mislimo da bi ovog leta bilo bolje da ne dolaziš na kuću na jezeru. Deca su starija, žele da dovode prijatelje, Markovi roditelji dolaze iz Feniksa i jednostavno… nema dovoljno prostora. Razumeš, zar ne? Naći ćemo drugi put. Volim te.”
Zatim klik.
Zatim automatski glas koji pita da li želim da sačuvam ili obrišem poruku.
Stajala sam tamo, držeći varjaču u ruci, para mi je dodirivala lice, i osetila kako se nešto u meni potpuno umiruje — tako mirno da je gotovo ličilo na mir.
Ugasila sam šporet.
Knedle su ostale napola završene u zamućenoj supi, blede i nedovršene, i na trenutak sam pomislila da bi Henri to mrzeo. Ne u ljutnji, nikada u ljutnji — već bi se nagnuo nad šerpu, teatralno uzdahnuo i rekao: „Megi, strpljenje je suština svega. Ne napuštaš knedle na pola puta.”
Nastavak možete pročitati na linku u komentaru 👇️

⬇️⬇️ LINK U KOMENTARU ⬇️⬇️Đorđe Balašević pre smrti kupio luks vilu od 400.000 evra: Od pogleda na nju zastaje zah, a on...
30/04/2026

⬇️⬇️ LINK U KOMENTARU ⬇️⬇️
Đorđe Balašević pre smrti kupio luks vilu od 400.000 evra: Od pogleda na nju zastaje zah, a ono što se nalazi unutra je čisto savršenstvo

Nikada nisam rekla bivšem mužu, niti njegovoj bogatoj porodici, da sam ja tajni vlasnik kompanije vredne više milijardi ...
30/04/2026

Nikada nisam rekla bivšem mužu, niti njegovoj bogatoj porodici, da sam ja tajni vlasnik kompanije vredne više milijardi dolara u kojoj su svi oni radili.
Za njih, ja sam bila samo trudnica — siromašna, nepodobna i laka za ponižavanje.
Te večeri na večeri, moja bivša svekrva je istresla kofu ledene vode na mene kako bi se osigurala da zapamtim gde mi je mesto.
Usred porodične večere, Dajana je nagnula kofu i natopila me od glave do pete prljavom, ledenom vodom.
„Gledaj to sa vedrije strane“, podsmevala se. „Barem si se konačno oprala.“
Brendan se smejao zajedno sa njom.
Džesika — njegova nova devojka — pokrila je usta rukom, kikocući se iza savršeno nalakiranih noktiju.
Ostala sam da sedim, drhteći, sa kosom zalepljenom za lice i haljinom koja se cedila po metalnoj stolici. Ledena voda mi se slivala niz vrat, leđa… moj stomak.
Beba me je snažno šutnula.
Očekivali su suze.
Izvinjenje.
Očekivali su da ću istrčati napolje ponižena.
Ali umesto toga…
nešto u meni je postalo potpuno mirno.
Nastavak možete pročitati na linku u komentaru 👇️

⬇️⬇️ LINK U KOMENTARU ⬇️⬇️Dara se udala za Milana dok je sa Lazarom bila u braku: Prvi muž joj robijao u Nemačkoj, sa dr...
30/04/2026

⬇️⬇️ LINK U KOMENTARU ⬇️⬇️
Dara se udala za Milana dok je sa Lazarom bila u braku: Prvi muž joj robijao u Nemačkoj, sa drugim nije spavala u istom krevetu, živeli kao cimeri

Otvorila sam medaljon svoje pokojne majke koji je bio ZAPEČAĆEN 15 godina. Kada sam ga konačno otvorila — pozvala sam po...
30/04/2026

Otvorila sam medaljon svoje pokojne majke koji je bio ZAPEČAĆEN 15 godina. Kada sam ga konačno otvorila — pozvala sam policiju.

Moja majka je preminula prije tri sedmice. Bila je tiha žena. Živjela je skromno. Ponovo je koristila kesice čaja. Skupljala kupone za popuste. Odbijala je da uključi grijanje čak i kada bi kuća bila ledena. Nikada nije trošila novac na sebe.

Osim jedne stvari.

Jeftin pozlaćeni medaljon koji je kupila prije otprilike 15 godina.

Nosila ga je svaki dan.

Svaki put kad bih je pitala šta je unutra, nasmijala bi se i rekla da se kopča pokvarila odmah nakon što ga je kupila.

„Zalijepila sam ga da se ne kači za džempere“, govorila je. I vjerovala sam joj. Zašto ne bih?

Jučer, dok sam slagala njene stvari, uzela sam medaljon. Planirala sam da ga dam svojoj kćerki Lejli — ona slabije čuje i bila je jako vezana za svoju baku, i mislila sam da bi joj to mnogo značilo.

Onda mi je slučajno ispao.

Udario je o pod.

I proizveo zvuk.

Ne zveckanje. Ne tup udarac.

NEGO ŠKRIPU.

Zaledila sam se.

Podigla sam medaljon prema svjetlu i prvi put ga stvarno pogledala. Spoj nije izgledao kao loše naneseno ljepilo. Bio je debeo. Ravnomjeran. Industrijski.

Kao da je neko NAMJERNO zapečatio.

Te noći nisam mogla spavati.

Provela sam četiri sata za kuhinjskim stolom sa žiletom i acetonom, skidajući sloj po sloj 15 godina starog ljepila. Ruke su mi se tresle. Govorila sam sebi da je unutra vjerovatno samo fotografija. Mene. Moje kćerke. Nešto sentimentalno.

Kada se metal konačno otvorio, nešto je ispalo i otkotrljalo se po stolu.

Osjetila sam kako mi lice trne.

Unutra je bio mali predmet i presavijena poruka napisana rukom moje majke.

Nisam je ni pročitala do kraja.

Zgrabila sam telefon i POZVALA POLICIJU.
Nastavak priče u k0mentaru 👇

⬇️⬇️ LINK U KOMENTARU ⬇️⬇️Ovu ikonu svaka srpska kuća mora da ima: Pogledajte u nju kad god imate neki problem, savetuje...
30/04/2026

⬇️⬇️ LINK U KOMENTARU ⬇️⬇️
Ovu ikonu svaka srpska kuća mora da ima: Pogledajte u nju kad god imate neki problem, savetuje otac Predrag

30/04/2026

🚨 **Son of a millionaire was blind for 12 years... until the poor girl pulled something alive out of his eye: & #34;This is not a disease& #34;** 😳💔
**Day 1**
The heir of one of the greatest fortunes sat at the piano... when suddenly a girl from the street put her fingers in his eye.
His father thought he was watching someone try to rip his soul out.
Ricardo Valdés had a heart almost stopped.
The skinny little girl. A dirty dress. Worn out sneakers. Sunburned face.
She was standing above Mateo, in the middle of the garden of their luxury villa.
Guards were already running towards her.
But Mateo did raise his hand.
And they all stopped.
It& #39;s like the blind young man is the only one running the house.
Mateo was 19 years old
And for 12 years he lived in complete darkness.
Ricardo spent millions on Swiss doctors, private clinics, specialists, healers...
They all said the same thing.
Incurable.
Irreversible.
Impossible.
The house was full of luxury.
But Mateo never saw any of it.
He lived through the sounds. Smell it. The vibrations.
He knew when the wind moves the trees.
He knew who was entering by the sound of the footsteps.
He knew when his father was lying... the way he swallows before he talks.
That afternoon he was playing an old tune his mother taught him.
The girl walked through the garden without fear.
She was surrounded by security guards.
“Throw her out,” Ricardo said.
But Mateo stopped playing.
“Ne.”
One word.
Tiha.
But a solid one.
The girl didn& #39;t ask for money.
She didn& #39;t ask for food.
She was just looking at Mateo.
“What is your name? ” he asked.
“Sofía.”
“Why are you here? ”
“I heard it from outside. Playing like someone who is trapped. ”
Ricardo laughed with despise.
“Now we also have street clairvoyants. ”
Sofía didn& #39;t even look at him.
& #34;Your eyes are not dead,& #34; she told Mateo.
“Something is inside... and it won& #39;t let you see it. ”
Silence.
It& #39;s a tough one.
Dangerous.
& #34;Do you think you know more than the best doctors? ” asked Ricardo.
“No,” she said calmly.
“I just know how to recognize this. ”
Mateo turned towards her.
“Priđi.”
Ricardo has taken a step.
“Don’t touch him. ”
But Mateo already found her hand.
He drew her in.
Sofía gently put her fingers on his face.
She then lifted his lid with a nail.
“Put them off! ” exclaimed Ricardo.
But it was too late.
With one swift move... she pulled something out of his eye.
There was no tear.
It wasn& #39;t blood.
It was lively.
Bad. Black. Great.
It moved in her palm as if she had just woken up from years of sleep.
Ricardo is in trouble.
Mateo is having a shiver.
“It hurt me... deep inside,& #34; he whispered.
“Insurance! Go get her! ” Ricardo shouted.
But Sofia opened her palm.
The creature made a quiet, creepy sound and jumped to the floor.
“Don’t step on him,” she said coldly.
“If it breaks here... will release the spurs. ”
They are all getting stiff.
The creature slid towards the shadow of the piano.
“What is this? ” whispered Ricardo.
“Nocturnal,” said Sofía.
“Live where the light has been violently extinguished. ”
Mateo gritted his teeth.
“It’s not just one thing... my other eye is burning me. ”
Ricardo felt the cold in his chest.
Sofía ran towards the piano and kneeled.
“There is a nest... ” she whispered.
“This didn’t take his eyesight. He was being supervised by this. ”
Ricardo has taken a stand.
“Surveyed what?” ”
Sofía looking up.
She didn& #39;t look like a poor little girl anymore.
She looked like someone who had been waiting for this moment.
“Something you have hidden behind this wall. ”
Mateo holding out his arm.
“Take out the other stuff. ”
Ricardo wanted to scream.
But he couldn& #39;t.
The fear was stronger.
Sofía has repeated the move.
This time... a greater creature.
Dark. Great. Hush.
It& #39;s like he& #39;s listening to an order from the dark.
Suddenly Sofía screamed and grabbed her head.
There was a sound coming from the wall.
Get wet. Heavy one.
And then one more.
Ricardo put his hand on the piano.
He felt the pulse.
Just like a heart... what is knocking behind that wall.
At that moment all the lights in the garden were turned off.
The shadow has swallowed the fairy.
The nocturnal have returned home.
👉 **Part 2 in the comments... *

⬇️⬇️ LINK U KOMENTARU ⬇️⬇️Jugoslovenskog muzičara su sa nastupa izvozili u invalidskim kolicima na hemoterapije: Pred pu...
30/04/2026

⬇️⬇️ LINK U KOMENTARU ⬇️⬇️
Jugoslovenskog muzičara su sa nastupa izvozili u invalidskim kolicima na hemoterapije: Pred publikom je u 35. godini umro od raka

⬇️⬇️ LINK U KOMENTARU ⬇️⬇️Umrla u mukama i tvrdila da je zbog 1 stvari dobila rak: Muž joj nije bio na sahrani, a njena ...
30/04/2026

⬇️⬇️ LINK U KOMENTARU ⬇️⬇️
Umrla u mukama i tvrdila da je zbog 1 stvari dobila rak: Muž joj nije bio na sahrani, a njena poslednja želja kida dušu

Suprug koji je neumorno radio da bi obezbedio svoju porodicu, otkrio je užasnu istinu koju su krili u kuhinji u deset sa...
30/04/2026

Suprug koji je neumorno radio da bi obezbedio svoju porodicu, otkrio je užasnu istinu koju su krili u kuhinji u deset sati uveče.
Itan ima 32 godine, uspešan je menadžer arhitektonskih projekata u San Dijegu i godinama je sa apsolutnom sigurnošću verovao da radi sve ispravno za svoju porodicu. Kada mu je otac preminuo pre pet godina, Itan je preuzeo odgovornost koju bi malo koji muškarac njegovih godina prihvatio: postao je jedini hranilac porodice.
Preuzeo je brigu o svemu — plaćao je svaki račun, izdržavao majku Lindu i u potpunosti finansirao živote svoje tri mlađe sestre: Olivije (25), Medison (22) i Kloi (19). Za Itana, osiguravanje njihove udobnosti, školovanja na privatnim univerzitetima i luksuza koji nosi život visoke klase nije bila samo dužnost — bilo je to obećanje.
Velika, elegantna kuća koju su svi delili u elitnom naselju San Dijega kupljena je njegovim neumoljivim trudom. Svaki detalj tog doma izgrađen je na besanim noćima, konstantnom stresu i beskrajnim satima pregovaranja o projektima i rokovima. Ponosio se tom žrtvom. Itan je želeo da žene u njegovom životu imaju sve — one su bile njegova odgovornost, njegova svrha, njegov temelj.
Pre dve godine, život mu se prolepšao kada se oženio Emili. Bila je ljubazna, strpljiva i vaspitana uz snažne moralne vrednosti. Radila je sve što je mogla da se uklopi u njegovu porodicu. Emili je duboko volela Itana, ali se takođe neprestano trudila da pridobije njegovu majku i sestre. Pomagala je u kućnim poslovima, kuvala, smešila se kroz umor i nikada se nije žalila — čak i kada su je Linda i ostale gurale preko granica onoga što je pošteno.
Kada je Emili ostala trudna, Itan joj je dao obećanje za koje se zakleo da ga nikada neće prekršiti: da će se odmarati, da će biti zbrinuta i da će biti tretirana kao kraljica. Ali iza njegovih leđa, stvarnost se polako pretvarala u nešto mnogo mračnije.
Nastavak možete pročitati na linku u komentaru 👇️

⬇️⬇️ LINK U KOMENTARU ⬇️⬇️BIVŠA LJUBAV IM SE VRAĆA JER IH VOLI VIŠE OD ŽIVOTA: Imamo hitnu poruku za ova tri znaka zodij...
30/04/2026

⬇️⬇️ LINK U KOMENTARU ⬇️⬇️
BIVŠA LJUBAV IM SE VRAĆA JER IH VOLI VIŠE OD ŽIVOTA: Imamo hitnu poruku za ova tri znaka zodijaka!

Address

Zlatana Mehića Do 18
Tuzla Canton
75000

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Merci.ba posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Business

Send a message to Merci.ba:

Share