25/02/2026
Kada sam prvi put učila inženjerstvo u prvom razredu srednje škole u SAD-u, moja prijateljica Alyssa i ja bile smo jedine dvije djevojke u razredu od oko dvadeset učenika. Naša profesorica Symonds otvorila mi je potpuno novi svijet. Skicirale smo, dizajnirale, modelirale u 3D softveru, gradile, lijepile, brusile, i testirale ideje dok nisu funkcionirale.
Voljela sam matematiku i voljela sam crtati. Sjećam se da me brinula ideja da moja budućnost mora stati u strogu podjelu između logike i umjetnosti, da moram izabrati jedno ili drugo. Upravo kroz inženjerstvo prvi sam put shvatila da kreativnost i znanost nisu odvojeni svjetovi.
Četiri godine kasnije i četvrt svijeta dalje, tokom prve godine studija elektrotehnike u Sarajevu, ponovno sam bila jedna od rijetkih djevojaka u svojoj generaciji. Opet manjina. Ipak, tokom svog obrazovanja u Bosni upoznala sam nevjerojatne žene koje su nastavile studirati na institucijama poput Harvarda, objavljivale znanstvene radove, postale majke, ili su svoje znanje usmjerile u potpuno drugačije karijerne puteve.
Kritičko razmišljanje, logika, inženjerstvo, i znanost nikada nisu pripadali samo jednom spolu. Zastupljenost je važna: ne zato što žene moraju dokazivati da to mogu, nego zato što djevojke zaslužuju vidjeti da su dobrodošle u tim područjima.
Iako danas ne radim kao inženjerka, to obrazovanje i dalje oblikuje način na koji stvaram. Interdisciplinarno razmišljanje donosi preciznost, eksperimentiranje, i znatiželju u sve što radim, uključujući i lettering i dizajn.
Na Međunarodni dan žena i djevojaka u znanosti (11. februar), ovaj rad je mali podsjetnik da se inovacije događaju kada se susretnu različiti načini razmišljanja— i da djevojke nikada ne bi trebale osjećati da moraju birati između analitičnosti i kreativnosti. ❤️💜